„Prethodnih godina svedoci smo sve češćeg kršenja etičkih standarda prilikom medijskog izveštavanja o izbeglicama i tražiocima azila u Srbiji. Neretko se u medijskim sadržajima pronalaze netačne i nepouzdane informacije i interpretacije događaja, a izbeglice se sve češće generalizuju i predstavljaju kao kriminalci i teroristi“, rekla je u Medija Centru Tamara Vlaškalin iz Centra za istraživanje za razvoj društva IDEAS na okruglom stolu posvećenom etičkom izveštavanju o izbeglicama koji je organizovao IDEAS, u saradnji sa UNHCR-om u Srbiji i Švajcarskom Vladom.

 

Govornica na prvom panelu bila je poverenica za zaštitu ravnopravnosti Brankica Janković, koja je istakla da naslovi u medijima u mnogo većoj meri utiču na naše mentalno zdravlje, nego što bi trebalo to da dozvolimo. Kako je navela, poslednje istraživanje o stavovima građana i građanki o diskriminaciji je sprovedeno 2019. godine i pokazalo je da je socijalna distanca prema migrantima 37 odsto, odnosno toliko procenata građana ne želi da ova društvena grupa živi u Srbiji. „To je rezultat informacija koje su prisutne u javnom prostoru i koje su se sa društvenih mreža preselile i u tradicionalne medije. Danas se na gluposti dobija poznatost, ali i društveno priznanje, vreme je da mediji zaista razmisle šta će preneti sa društvenih mreža“, rekla je Janković i objasnila da se pojam migrant odomaćio kao generički pojam za ekonomske i druge migrante, ali i za izbeglice i tražioce azila, kao i sve ljude u pokretu iako ta razlika nije samo terminološka, nego određuje i različit pravni status svih tih ljudi.

 

Saskia Salzmann, zamenica ambasadora Švajcarske ukazala je da je saradnja sa medijima važan element bilateralne saradnje sa Srbijom i da mediji imaju glavnu ulogu prilikom pokrivanja mnogobrojnih socijalnih pitanja kao što je izveštavanje o izbeglicama. Prema njenim rečima, način na koji političari, mediji, predstavnici vlasti i javne ličnosti govore o migrantima je veoma važan, kao i način organizacije sistema azila, koji igra glavnu ulogu. „Što je više uspešnih projekata integracije, javnost ima veći kapacitet da razlikost vidi kao bogatstvo, a ne samo kao pretnju. Medijski profesionalci i novinari imaju važnu ulogu u oblikovanju percepcije o izbeglicama i svesna sam da takva vrsta izveštavanja kompleksna za one koji se tom temom bave svakog dana. Ono zadire u emocije, ali i politiku”, rekla je Salzmann.

 

Kako navodi Ljubimka Mitrović iz predstavništva UNHCR u Srbiji, tema o načinu izveštavanja o izbeglicama i migrantima pokazuje način na koji udruženim snagama svi pokušavamo da se suprotstavimo ksenofobiji, govoru mržnje i lažnim vestima i aktuelnija je nego ikada. „Prvi put nakon II svetskog rata smo ove godine dosegli brojku od 103 miliona prinudno raseljenih ljudi u svetu. U mnogim delovima sveta mnogobrojni ljudi se susreću sa patnjama, zbog kojih su prinuđeni da napuštaju svoje domove. Države nakon II svetskog rata su se dogovorile i 1951. usvojile Konvenciju o statusu izbeglica, kojom su uspostavljeni standardi i kako države moraju pružati zaštitu izbeglicama. Tada je fokus bio na izbeglicama, jer one za razliku od migranata nemaju mogućnost izbora. Oni su prinuđeni, da bi sačuvali svoj život, da napuste svoje zemlje porekla. Na globalnom nivou postoji konsenzus i neupitnost kada je reč o potrebi da se zaštite izbeglice“, izjavila je Mitrović. 

 

Direktor IDEAS-a Marko Milanović naglasio je potrebu unapređenja izveštavanja o izbeglicama kroz rezultate istraživanja koje je bilo fokusiirano na ksenofobiju. “Rezultati studije, koju smo realizovali zajedno sa UNHCR-om, pokazuju da je 37 odsto građana Srbije izrazito ksenofobično, 41 odsto umereno ksenofobično, dok tek 22 odsto ljudi ima veoma nizak nivo ksenofobije”, istakao je Milanović. On je naveo da je zabrinjavajuće što je izveštavanje o izbeglicama i migrantima  često povezano sa političkim narativom, kao i da se diskurs u medijima dosta menjao od početka izbegličke krize. „Od 2014. kada je tek 26 odsto građana imalo negativan stav o izbeglicama i migrantima, dok 2020. godine 42 odsto ima negativan stav“, istakao je Milanović. 

 

Nikola Kovačević iz IDEAS-a je ukazao na trend prema kojem je odnos ljudi prema migrantima, izbeglicama i tražiocima azila sve negativniji. „Procenat ljudi prema ovoj populaciji, koja je jedna od najugroženijih na svetu, je sve gori. Međutim, ne bih sve svalio na medije. Pošao bih od civilnog sektora, gde mnogi predstavnici uopšte ne pominju izbeglice. Isto tako, treba voditi računa kako političari i koji političari pribegavaju određenoj vrsti terminologije. Ako pogledate malo šire u regionu, populistu pronađete tako što poslušate sve izjave od Salvinije, preko gospodina Obradovića ili nekog austrijskog desničara i videćete da li je iko ikada pomenuo reč izbeglica. Isto tako, mediji pre nego što napišu bilo kakvu priču, treba da promisle ko će im biti sagovornici, u kom kontekstu će priča da se interpretira, koje sve strane priče postoje“, poručio je Kovačević.

 

Profesor Fakulteta političkih nauka, Veselin Kljajić, smatra da kako su godine odmicale, tako se narativ menjao u negativnom smislu. „Mediji vole negativno i jedva su dočekali ovu situaciju, a neki mediji udruženi sa političkim diskursom ostvarili su neverovatnu simbiozu. Ono što je najčešće bilo i što su bile najčešće greške i zbog čega je ovaj priručnik ozbiljan pomak i biće uvšten u ozbiljnu literaturu za studente osnovnih i master studija, to su pre svega stereotipi i predrasude, kao i nepoznavanje ključnih pojmova“, naveo je Kljajić. 

 

Vanja Đurić, novinarka N1 smatra da novinari moraju da povedu računa sa kim razgovaraju, koga citiraju i kakve izjave prenose. „Zanimljivo je da smo sve ove godine propustili priliku da tim ljudima damo prostor za njihove lične priče. Kada je krenuo migrantski talas, 2015. godine,  radila sam za RTV i odlazila sam u Makedoniju, odakle su bili prvi ulasci tih ljudi u Srbiju. Tada smo se prvi put susreli sa tim i shvatili koje su razmere u pitanju. U Makedoniji njima nije bilo dozvoljeno korišćenje javnog prvoza, tako da su se ti ljudi uglavnom kretali raznim putevima. Oni su tada bili privođeni. Ja sam pokušala da odem do mesta gde su bili pritvarani i kada smo to snimili, to je izazivalo veliku empatiju kod ljudi u Srbiji. Dogovor sa uredništvom je bio da se u svakom izveštaju pominju izbeglice i migranti. To je vremenom nestalo i izgubilo ljudski oblik, možda jer smo navili da to gledamo ili jer se fokus usmerio na nešto drugo. I onda je postao dominantan narativ iz tabloida – horde, ljudi koji pljačkaju i ubijajaju, islamizacija, itd… Žao mi je što smo dozvolili da to postane dominantan narativ, a ne ovo prethodno, što je bilo kvalitetno novinarstvo. Ta šansa nije propuštena, jer proces nije gotov i imamo ljude iz Rusije i Ukrajine. Ujedno mi je zanimljiv fenomen zašto te ljude posmatramo drugačije i verovatno je odgovor u tome – zato što su beli i zato što su hrišćani“, objasnila je Đurić.

 

Ana Manojlović, novinarka RTS je rekla da o ovoj temi može da govori iz ugla izbeglice, kao i iz ugla novinara. „Kada je moja porodica 90-ih došla iz Mostara, osetila sam šta znači biti izbeglica i to mi je dalje pomoglo u životu i radu sa marginalizovanim grupama u društvu“, kazala je Manojlović.  Prema njenim rečima, veliki problem su načinili novinari jer nisu spremno dočekali poslednji izbeglički talas. „Pustili smo da to budu neki migranti, gore na severu ili dole na jugu, koji smetaju, koji su lica, koji su tražioci azila i tako smo im potpuno izgubili identitet i onda su oni postali problem. Kada samo pričate iz ugla bezbednosti to je problem, jer svaki novinarski početak i kraj jeste bezbednost. Teško je pronaći sagovornika i razgovarati sa njim. Kada bismo se potrudili da tim ljudima „bez lica“ damo lice, da se upoznamo ko su oni, šta su, sa čime se nose, da li je njjihova bezbednost ugrožena i na koji način, kada bismo imali više takvih priča, uradili bismo veliki posao“, navela je Manojlović.

 

Gordana Novaković ispred Saveta za štampu je dodala da može da se saglasi da se na početku o ovoj temi bolje izveštavalo, a da je zatim postalo sve gore, ali prema njenim rečima, to se kroz žalbe koje je Savet za štampu dobija apsolutno ne vidi, jer je najveći broj žalbi pristizao na početku. „Važno je da naglasim da je moguća i žalba na komentare čitalaca. Postoji trend da se najgore stvari vezane za govor mržnje sele iz tekstova u komentare. Redakcije su odgovorne za te komentare i ako ne rade prethodnu moderaciju, dužne su da uklone komentar kada im se na to ukaže. Nekada se vrlo svesno i namerno tekstom isprovocira ta vrsta komentara. Sa izbeglicama i migrantima u medijima imamo sličnu situaciju kao i kada su u pitnaju diskriminacija i govor mržnje kakvu već imamo prema Romima“, rekla je Novaković. 

 

Na događaju je predstavljen i priručnik o etičkom izveštavanju o izbeglicama i tražiocima azila ”Promeni priču” autorke Tamare Vlaškalin.