Zabrana mučenja i drugih oblika zlostavljanja spada u apsolutno pravo, odnosno pravo koje nikada i ni u kakvim okolnostima nije podložno ograničenjima, te nikada nije moguće opravdati postupanje kojima se nanosi fizička i psihička patnja. Ovo se odnosi na sva lica, a naročito na decu, koja su zbog svog uzrasta posebno osetljiva na različite oblike zlostavljanja. Ipak, postoje neke kategorije dece koja su dodatno izložena rizicima od rđavog postupanja. U tu, posebno osetljivu grupu, svakako spadaju deca izbeglice i migranti bez pratnje jer se ona ne nalaze pod nadzorom roditelja, dok nadzor staratelja nikada nije dvadesetčetvoročasovni jer se ta deca najčešće smeštaju u objekte u kojima se nalaze i odrasli migranti i izbeglice i koji nisu deo nacionalnog sistema alternativnog staranja, te funkcionišu bez nadzora Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja.


Cilj ove publikacije je da upozna centre za socijalni rad, zaposlene u ustanovama za smeštaj dece izbeglica i migranata bez pratnje i zaposlene u dečjoj zaštiti o tome šta predstavlja zlostavljanje, koji oblici zlostavljanja postoje i kako ih prepoznati.


Dakle, nakon prepoznavanja zlostavljanja važno je reagovati na takve nedozvoljene pojave, a to je moguće samo ako se dovoljno poznaje pravni okvir Republike Srbije i mehanizmi zaštite koji centrima za socijalni rad stoje na raspolaganju u takvim situacijama. Treba imati na umu da ukoliko centar za socijalni rad ne reaguje u situacijama kada je jasno da postoji mučenje ili neki drugi oblik zlostavljanja, takvi akti će ostati nekažnjeni, a učinilac će biti osnažen da nastavi sa radnjama koje mogu naneti trajne fizičke i psihičke posledice deci bez pratnje.

Publikacija sadrži i dokumentovane primere iz prakse, koji najbolje ilustruju kako se u pojedinim situacijama postupa sa decom bez pratnje i kako se apsolutna zabrana zlostavljanja krši u odnosu na ovu posebno ranjivu grupu.


Priručnik možete preuzeti ovde.