U cilju unapređenja položaja dece izbeglica i migranata bez pratnje koja borave na teritoriji Republike Srbije, predstavnici IDEAS-a razgovarali su sa dečacima smeštenim u ustanovama socijalne zaštite za smeštaj dece i centrima za azil kako bi zajednički identifikovali izazove sa kojima se najčešće susreću.
Dečaci su, kao jedan od najvećih izazova sa kojima se susreću njihovi vršnjaci, naveli predugo trajanje azilnog postupka, u nekim slučajevima i duže od dve godine. Deca su izrazila želju i da se promeni izgled njihove lične karte, jer ručno ispisan i plastificirani papirni dokument često izaziva sumnju, te zahteva dodatna pojašnjenja prilikom odlaska u dom zdravlja, biblioteku, pa čak i kada ih zaustavi policija ili prilikom iznajmljivanja stanova kada nakon punoletstva izađu iz sistema socijalne zaštite. Takođe, ukazano je i na nedostatak novčane pomoći za kupovinu najosnovnijih životnih potrepština, koja uključuje i novac za užinu za decu koja redovno pohađaju školu. Dečaci su naveli da je siromaštvo jedan od razloga diskriminacije i odbacivanja u školskoj zajednici, te da sebi ne mogu da priušte bilo kakve vanškolske aktivnosti koje zahtevaju i minimum novčanih sredstava. Deca su izrazila želju da se u kampovima gde je smešten veći broj njihovih vršnjaka poveća broj staratelja, jer su upravo staratelji njihov najvažniji oslonac i podrška u periodu dok borave u Srbiji. Kako su naglasili, podrška staratelja im je posebno značajna za uključivanje u školski sistem. Takođe, neophodan je i veći broj prevodilaca, kako u kampovima, tako i u ustanovama socijalne zaštite. Prevazilaženjem jezičke barijere prevenirali bi se brojni problemi kojima je uzrok isključivo nerazumevanje.
U narednom periodu, predstavnici IDEAS-a će nastaviti razgovore sa decom izbeglicama i migrantima bez pratnje roditelja ili staratelja kako bi se zajednički pronašla adekvatna rešenja, te preduzele konkretne aktivnosti u prevazilaženju identifikovanih izazova.
Dečaci su, kao jedan od najvećih izazova sa kojima se susreću njihovi vršnjaci, naveli predugo trajanje azilnog postupka, u nekim slučajevima i duže od dve godine. Deca su izrazila želju i da se promeni izgled njihove lične karte, jer ručno ispisan i plastificirani papirni dokument često izaziva sumnju, te zahteva dodatna pojašnjenja prilikom odlaska u dom zdravlja, biblioteku, pa čak i kada ih zaustavi policija ili prilikom iznajmljivanja stanova kada nakon punoletstva izađu iz sistema socijalne zaštite. Takođe, ukazano je i na nedostatak novčane pomoći za kupovinu najosnovnijih životnih potrepština, koja uključuje i novac za užinu za decu koja redovno pohađaju školu. Dečaci su naveli da je siromaštvo jedan od razloga diskriminacije i odbacivanja u školskoj zajednici, te da sebi ne mogu da priušte bilo kakve vanškolske aktivnosti koje zahtevaju i minimum novčanih sredstava. Deca su izrazila želju da se u kampovima gde je smešten veći broj njihovih vršnjaka poveća broj staratelja, jer su upravo staratelji njihov najvažniji oslonac i podrška u periodu dok borave u Srbiji. Kako su naglasili, podrška staratelja im je posebno značajna za uključivanje u školski sistem. Takođe, neophodan je i veći broj prevodilaca, kako u kampovima, tako i u ustanovama socijalne zaštite. Prevazilaženjem jezičke barijere prevenirali bi se brojni problemi kojima je uzrok isključivo nerazumevanje.
U narednom periodu, predstavnici IDEAS-a će nastaviti razgovore sa decom izbeglicama i migrantima bez pratnje roditelja ili staratelja kako bi se zajednički pronašla adekvatna rešenja, te preduzele konkretne aktivnosti u prevazilaženju identifikovanih izazova.