Povodom Međunarodnog dana žena, Centar za istraživanje i razvoj društva IDEAS ukazuje na potrebu razvijanja mehanizama koji bi osigurali zaštitu od diskriminacije i nasilja nad ženama iz posebno ranjivih društvenih grupa poput LGBTI+ zajednice. Uprkos sveobuhvatnom pravnom okviru, javni prostor je preplavljen stereotipima, predrasudama i govorom mržnje prema pripadnicama LGBTI+ zajednice, umanjujući njihovu ulogu i značaj u borbi za ženska ljudska prava. Lezbejke, biseksualne, aseksualne, kvir i trans žene često su mete diskriminacije i nasilja, a njihov rad za dobrobit zajednica u kojima žive ostaje nevidljiv ili biva osporavan pod pritiskom ukorenjenih patrijarhalnih normi.Rezultati Godišnjeg LGBTI+ istraživanja za 2020. godinu, koje je sproveo IDEAS, ukazuju na visok stepen diskriminacije i nasilja prema ženama iz LGBTI+ zajednice. Čak 53% učesnica u istraživanju izjavilo je da je, u poslednjih godinu dana, zbog seksualne orijentacije i/ili rodnog identiteta doživelo emocionalno nasilje. Seksualno nasilje doživelo je 18%, a fizičko 10% LGBTI+ žena koje su odgovorile na upitnik. Rezultati istraživanja ukazuju i na visok stepen diskriminacije prema LGBTI+ ženama – čak 47% potvrdno je odgovorilo na pitanje da li je doživelo diskriminaciju u poslednjih godinu dana. Oko 20% LGBTI+ žena smatra da su bile diskriminisane na radu, a čak 30% smatra da seksualna orijentacija i/ili rodni identitet negativno utiče na njihovo napredovanje u karijeri. Posebno je zabrinjavajući podatak da 96% LGBTI+ žena smatra da trenutni mehanizmi zaštite ne mogu da im garantuju zaštitu od diskriminacije na radu.U borbu protiv nasilja i višestruke diskriminacije žena iz manjinskih društvenih grupa potrebno je uključiti državu, organizacije civilnog društva, kompanije, ali i sve građane i građanke, kako bi se sprečila dalja normalizacija rodne i/ili polne diskriminacije, ostvarila bolja informisanost i kreirali efikasniji mehanizmi zaštite. Preduzimanje neophodnih mera za zaštitu LGBTI+ žena, doprinelo bi generalnom položaju žena u našem društvu gde je rodno zasnovano nasilje, iako nedopustiv, ipak odomaćen oblik ponašanja i gde su žene iz manjinskih i marginalizovanih grupa učestalo diskriminisane u svim oblastima života, posebno na tržištu rada i zapošljavanja. 8. mart je uvek dobar povod da se u javnom prostoru više govori o položaju žena, ali rad na suzbijanju rodne i/ili polne diskriminacije i efikasnoj zaštiti od nasilja mora biti prioritet svih nas – svakog dana.