Dosad sprovedena istraživanja, pre svega u SAD, Belgiji i skandinavskim zemljama, još uvek ne daju dovoljno empirijskih podataka o povezanosti strukturalnih faktora i temeljnih mehanizama zdravstvene zaštite sa evidentnom izloženošću migranata i izbeglica nejednakostima u zdravlju i pristupu zdravlju. Uočeno je da zdravstvene intervencije mogu biti manje efikasne a zadovoljstvo pacijenata migranata i izbeglica mnogo manje kao rezultat diskriminatorne, neadekvatno organizovane zdravstvene zaštite, u kojoj zdravstvenim radnicima nedostaju veštine za pružanje zdravstvenih usluga korisnicima sa drugačijeg govornog područja i iz drugačijih kulturnih konteksta. Ovo utiče i na spremnost migranata i izbeglica da koriste usluge zdravstvenog sistema. Neke zdravstvene prakse mogu biti potpuno u suprotnosti sa stavovima i verovanjima izbeglica i migranata i kao takve za njih neprihvatljive ukoliko nema tumačenja i razumevanja značaja određenih intervencija za njihovo lično zdravlje i dobrobit. Istraživanja o tome kako kultura utiče na percepciju pristupa i efikasnost zdravstvene zaštite, pokazala su da su unapređenje zdravstvene zaštite i njena povećana dostupnost pripadnicima različitih kultura neophodni za unapređenje zdravlja, dobrobiti i blagostanja ne samo migranata i izbeglica već i cele zajednice. Neki od ključnih razloga koji su opredelili ovakvu orijentaciju ogledaju se u činjenici da se izbeglice i migranti susreću sa kulturološkim i jezičkim barijerama u pristupu zdravstvenoj zaštiti, što dovodi do zdravstvene nejednakosti. Svetska zdravstvena organizacija među merama za unapređenje socijalne uključenosti migranata ističe značaj uvođenja propisa kojima se od ustanova zdravstvene zaštite zahteva da obezbede ravnopravnost u pristupu zdravlju svim etničkim grupama i razvoj zdravstvenih politika koje osiguravaju jednak pristup uslugama, uključujući i prevenciju i promociju zdravlja za sve grupe. Globalni akcioni plan obavezuje države da smanje komunikacijske prepreke i obuče pružaoce zdravstvenih usluga za kulturno osetljivo pružanje usluga, uključujući angažovanje kulturnih medijatora i prevodilaca.

Kulturno i jezički prikladne usluge poštuju zdravstvena uverenja, prakse i potrebe različitih korisnika i odgovaraju na njih. Prilagođavajući usluge kulturi i jeziku pojedinca, zdravstveni radnici mogu pomoći postizanju pozitivnih zdravstvenih ishoda za različite populacije. Kulturni medijatori su prepoznati kao jedna od najvažnijih strategija za poboljšanje zdravstvene zaštite migranata i izbeglica. Njihovo uključivanje smanjuje probleme u komunikaciji, migranti i izbeglice su informisani o svom stanju i lečenju, a ishod zdravstvene zaštite je kvalitetniji i bolji za pacijenta. Idealno bi bilo kada bi zdravstveni sistem mogao da obezbedi obučene zdravstvene radnike za pružanje kulturno osetljivih usluga, mada to nije uvek moguće. S druge strane, uključivanje kulturnih medijatora koji nisu zdravstveni radnici u zdravstvenu zaštitu migranata i izbeglica, nosi kako velike dobrobiti za pacijente, tako i niz pitanja i rizika (obučenost, veštine u prevođenju i razumevanju zdravstvene terminologije, sposobnost zadržavanja neutralnosti, etičke dileme itd.). Zasad postoji konsenzus na međunarodnom nivou da su medijatori u zdravstvenoj zaštiti neophodni kao jedna od strategija za unapređenje zdravlja migranata i izbeglica. Na nivou konsenzusa definisani su osnovni zahtevi i standardi posla medijatora u zdravstvu. Iako je neophodno i dalje raditi na profesionalizaciji kulturne medijacije u zdravstvu, angažovanje kulturnih medijatora već sada daje vidljive pozitivne efekte u lečenju i dostupnosti usluga migrantima i izbeglicama.

Kako je Srbija zemlja na ruti mešovitih migracija i kroz nju prođe više od 50.000 izbeglica i migranata godišnje, neophodno je, radi ostvarivanja njihovog prava na zdravlje i kvalitetnu zdravstvenu zaštitu, razviti kulturno osetljiv sistem zdravstvene zaštite.

Ovaj vodič nastao je u okviru projekta „Jačanje angažovanja civilnog društva u odgovoru na COVID-19 na nacionalnom i lokalnom nivou“ podržanog od strane Svetske zdravstvene organizacije.

Publikaciju možete preuzeti ovde.