Srbija je u proteklih 10 godina učinila značajne napore na unapređenju prava dece koja su korisnici sistema socijalne zaštite. Ipak, trenutni pravac razvoja sistema socijalne zaštite i način njegovog finansiranja nije u potpunosti usklađen sa UN Smernicama za alternativno staranje o deci i ne pruža adekvatnu podršku deci koja su bez roditeljskog staranja ili u riziku da ostanu bez istog. Umesto da smanjenje broja dece u ustanovama prati i podrška biološkoj porodici i unapređenje uslova za život dece u zajednici, smanjenje broja dece koja žive u ustanovama u Srbiji skoro da je u potpunosti zasnovan na snažnom razvoju hraniteljstva. 

Odsustvo podrške porodicama ogleda se i u strukturi finansiranja usluga socijalne zaštite. Dok se sa nacionalnog nivoa finansira samo briga o deci koja su već izdvojena iz porodica, podrška deci koja su u riziku da ostanu bez roditeljskog staranja prepuštena je finansiranju sa lokalnog nivoa, na kojem ne postoje namenska sredstva za ovu vrstu usluga. Iz tog razloga su usluge u zajednici, a posebno one koje su usmerene na jačanje porodice dece u riziku, nedovoljno i neravnomerno razvijene i neodržive. Odsustvo podrške porodicama dece posebno pogađa decu sa smetnjama u razvoju. Sve ovo dovodi do toga da se krše osnovna prava dece, kao što je pravo na porodicu, a novac iz budžeta troši na skupe usluge koje predstavljaju pre svega alternativu porodici, a ne pružaju podršku porodici deteta, kao najboljem okruženja za razvoj. 

Kako bi se unapredilo poštovanje prava dece u okviru sistema socijalne zaštite, pre svega pravo na život u porodici i deo sistema uskladio sa UN Smernicama, IDEAS je tokom 2014. godine sproveo analizu karakteristika korisnika i kadrovskih resursa ustanova za smeštaj dece i mladih uz finansijsku i tehničku podršku UNICEF-a. Cilj ove analize bio je definisanje modaliteta i prioriteta transformacije, odnosno deinstitucionalizacije, pet velikih domova za smeštaj dece i mladih sa smetnjama u razvoju: Kolevka, Veternik, Sremčica, Centar za zaštitu odojčadi, dece i omladine i Dr. Nikola Šumenković.

Publikaciju možete preuzeti ovde.