Centar za istraživanje i razvoj društva IDEAS objavio je pravni osvrt „Pregled usklađenosti institucionalnog položaja i ovlašćenja Poverenika za zaštitu ravnopravnosti sa novim standardima EU za tela za ravnopravnost„. Autor je Mladen Antonijević Priljeva, a osvrt je pripremljen u okviru programa IDEAS-a „Prava i jednakost“.
Direktiva Saveta (EU) 2024/1499 i Direktiva (EU) 2024/1500 postavljaju minimalne standarde za nezavisnost, resurse, dostupnost usluga, ovlašćenja, procesnu ulogu i sistemski uticaj tela za ravnopravnost. Republika Srbija nije adresat direktiva, ali je njihova sadržina merilo daljeg usklađivanja sa pravnim tekovinama EU, pre svega u okviru Poglavlja 23 – Pravosuđe i osnovna prava, a u delu koji se odnosi na zapošljavanje i socijalnu politiku i u okviru Poglavlja 19 – Socijalna politika i zapošljavanje. Potrebu za daljim usklađivanjem konstatuje i Izveštaj Evropske komisije o Srbiji za 2025. godinu.
Osvrt ukazuje da je usklađenost značajna, ali ne i potpuna. Poverenik je Zakonom o zabrani diskriminacije ustanovljen kao samostalan državni organ, nezavisan u obavljanju poslova utvrđenih zakonom, i nadležan je za zaštitu od diskriminacije po svim ličnim svojstvima i u svim oblastima primene zakona. Ključno pitanje nije formalno priznata nezavisnost, već operativna sposobnost institucije da radi bez rizika od organizacionog, kadrovskog ili budžetskog uslovljavanja.
Najveću prazninu osvrt nalazi u istražnim ovlašćenjima. Poverenik utvrđuje činjenično stanje uvidom u dokaze i uzimanjem izjava, ali nema izričito pravo da od poslodavaca, pružalaca usluga, organa javne vlasti i drugih lica zahteva dostavljanje dokumentacije i podataka, sa rokovima i posledicama nepostupanja. Pravilo o preraspodeli tereta dokazivanja iz člana 45. Zakona deluje u parnici, dok postupak po pritužbi ostaje vezan za dokaze do kojih institucija sama može da dođe. Uz to, osvrt ukazuje na nedovoljno razrađeno praćenje postupanja po preporukama i na procesnu ulogu u parnici, dok su obaveza konsultovanja o propisima i sistem podataka o ravnopravnosti tek delimično uređeni.
Na osnovu ocene po deset oblasti, osvrt predlaže ograničen i precizno definisan paket izmena Zakona o zabrani diskriminacije, uređen po prioritetima: od dokaznih ovlašćenja, praćenja preporuka i procesne uloge, preko resursa i funkcionalne nezavisnosti, do pristupačnosti, obaveznog konsultovanja i sistema podataka o ravnopravnosti. Osvrt je namenjen donosiocima odluka, institucijama i stručnoj javnosti, kao doprinos informisanoj javnoj raspravi.