Ključni nalazi
O izveštaju
Poseban izveštaj o diskriminaciji žena u Srbiji donosi objedinjenu analizu položaja žena u periodu od 2015. do 2025. godine. Publikacija je nastala sa ciljem da na jednom mestu poveže praksu zaštite od diskriminacije, relevantni normativni okvir, dostupne podatke i istraživačke uvide, kako bi se jasnije sagledalo gde se jaz između formalne ravnopravnosti i stvarnog položaja žena.
Izveštaj je namenjen institucijama, organizacijama civilnog društva, međunarodnim partnerima, medijima, poslovnoj zajednici i svima koji se bave javnim politikama u oblasti rodne ravnopravnosti, zaštite od diskriminacije i ljudskih prava. Njegova vrednost nije samo u tome što sistematizuje nalaze, već i u tome što pomaže da se diskriminacija žena sagleda kao pitanje institucionalne prakse i javnih politika, a ne kao skup izolovanih incidenata.
Metodologija
Izveštaj je zasnovan na analizi prakse Poverenika za zaštitu ravnopravnosti, pregledu relevantnog domaćeg i međunarodnog pravnog i strateškog okvira, kao i na dostupnim istraživanjima, podatacima i drugim referentnim materijalima. Proces je uključivao koordinaciju sa Poverenikom za zaštitu ravnopravnosti i UN Women.
Šta izveštaj pokazuje
Nalazi izveštaja ukazuju da je diskriminacija žena u Srbiji i dalje prisutna u gotovo svim ključnim oblastima društvenog života. Posebno su izraženi problemi u oblasti rada i zapošljavanja, gde se diskriminacija pojavljuje već pri zapošljavanju kroz nedozvoljena pitanja o bračnom i porodičnom statusu, a nastavlja kroz sankcionisanje trudnoće, materinstva i roditeljstva u profesionalnom okruženju. Izveštaj takođe ukazuje na nevidljiv i nepriznat teret brige i nege koji i dalje u najvećoj meri snose žene.
Izveštaj dodatno pokazuje da je nasilje prema ženama i dalje rasprostranjeno, uključujući psihičko, ekonomsko, fizičko, seksualno i partnersko nasilje, kao i njegove digitalne oblike, poput onlajn proganjanja, neovlašćenog deljenja intimnih sadržaja i rodno zasnovanog govora mržnje. U isto vreme, izveštaj beleži da nedosledna primena postojećih standarda i nedostatak jedinstvenih evidencija otežavaju prevenciju, zaštitu i praćenje ovih pojava.
Jedna od važnih poruka izveštaja jeste da formalna zastupljenost žena ne znači nužno i ravnopravnost u praksi. U političkom i javnom životu žene jesu vidljivije, ali njihov uticaj često ostaje ograničen, dok su u medijima i javnom govoru i dalje izložene stereotipima. Posebno nepovoljan položaj imaju Romkinje, žene sa invaliditetom, žene koje žive u siromaštvu, žene iz ruralnih područja, LGBT+ žene, izbeglice i migrantkinje, starije žene i žene koje same brinu o deci.
Zašto je ovaj izveštaj važan?
Ovaj izveštaj dolazi u trenutku kada praksa pokazuje da mehanizmi zaštite postoje, ali da njihova delotvornost i dalje zavisi od brzine postupanja, kvaliteta institucionalnog odgovora, dostupnosti podataka i spremnosti različitih aktera da rodnu ravnopravnost tretiraju kao pitanje stvarne raspodele moći, pristupa pravima i javne odgovornosti. Tokom 2024. godine zabeležen je najveći broj pritužbi zbog diskriminacije po osnovu pola u poslednjoj deceniji, što dodatno potvrđuje potrebu za ovakvom publikacijom.
Objavljivanje izveštaja zato nije samo predstavljanje jednog dokumenta. Ono postavlja jasniju osnovu za dalju raspravu o tome kako se antidiskriminacioni standardi prevode u praksu, gde su najveće institucionalne praznine i koje oblasti zahtevaju prioritetnu pažnju u narednom periodu.