U analizi za emisiju „Otvori oči“ na Newsmax Balkan, koordinator Programa za azil i migracije, Nikola Kovačević, ponudio je perspektivu bavljenja pitanjem mešovitih migracija koja odstupa od dominantnog narativa. Prema njegovoj oceni, mešoviti migracioni tokovi i veliki broj ljudi koji prinudno ili i iz drugih razloga napušta zemlje porekla nije primarno bezbednosni ili politički izazov koji stvaraju, već simptom duboke erozije vrednosti i odgovornosti najrazvijenijih zemalja sveta. Centralna teza je jednostavna: problem nije u kretanju ljudi, već u globalnom poretku koji to kretanje uzrokuje kroz oružane sukobe, siromaštvo i eksploataciju.

Globalna odgovornost, a ne krivica izbeglica i migranata

Analiza započinje empirijskim podatkom koji ukazuje na razmere problema: broj prisilno raseljenih u svetu se u poslednjoj deceniji udvostručio, sa 70 na 140 miliona. Međutim, odgovornost za ovu pojavu ne treba tražiti u samim pojedincima koji napuštaju svoje domove, već u sistemskim faktorima. Uzroci su ukorenjeni u političkoj nestabilnosti, lošem stanju ljudskih prava i, pre svega, u oružanim sukobima koje često podstiču ili vode globalne sile.
„Izbeglice i migranti nisu krivi za situaciju u Evropskoj uniji. Krive su najrazvijenije zemlje sveta i Evrope koje nisu gajile kulturu ljudskih prava, koja bi predupredila društvene probleme, za koje je u ovakvim okolnostima najlakše okriviti izbeglice i migrante.“
Nekadašnja politika otvorenih vrata, koju je razvila Angela Merkel, danas je zamenjena strategijom zatvaranja granica i masovnim deportacijama. Taj zaokret nije samo odgovor na unutrašnje političke pritiske i jačanje desnice, već i svesno preuzimanje takvih narativa od strane političkih partija koje to nisu imale kao svoje vrednosti, a radi ostanka na vlasti.
„Sistem azila se oslabljuje. Nešto što je bila zagarantovana zaštita u prošlosti, sada to bez ikakve sumnje nije. Izbeglice koje beže sada su postale statistička brojka koja treba da se smanji, što vidimo kroz ‘pushbackove’ i kršenje ljudskih prava na Mediteranu i na kopnenim granicama.“

Urušavanje principa non-refoulement i posledice po Srbiju

Jedan od najopasnijih trendova je snižavanje standarda pri proveri rizika kojima su izloženi ljudi koji se deportuju. Time se direktno krši princip non-refoulement –zabrana vraćanja osobe u zemlju u kojoj joj preti progon, mučenje ili smrt.
„Ako imate Italiju koja presreće brodove i vraća ljude u Libiju, a ja mogu svakog da pozovem da na Guglu potraži ‘slave markets in Libya’, onda EU učestvuje u vraćanju ljudi na teritoriju gde postoje pijace na kojima se oni prodaju kao robovi. Obaveza svake države je da to spreči. Svedoci smo da se ta obaveza sužava do te mere da je postalo moguće da Nemačka, radi smirivanja javnosti nakon nekog incidenta, deportuje Avganistance.“
Ovaj trend ima direktne implikacije za Srbiju i Zapadni Balkan. Promena politike uticajnih zemalja poput Nemačke signalizira promenu očekivanja EU prema regionu. Nekadašnji fokus na izgradnji funkcionalnog sistema azila u Srbiji, usklađenog sa standardima EU, sada se menja. Novi imperativ je kontrola granica i smanjenje broja dolazaka. Srbija i region u tom smislu rizikuju da postanu izvršioci restriktivnih politika osmišljenih u Briselu.
„Ono što je suština jeste da će se ta oštra promena politike ogledati i u tome šta su interesi EU na Zapadnom Balkanu. Mi ćemo biti zemlja koja će to pratiti i obavljati posao koji se sprema iza ovih restrikcija, a koje neće sprečiti ljudsko stradanje.“

Rešenje je vladavina prava, ne zidovi

Umesto nastavka ciklusa restrikcija i zatvaranja, jedino održivo rešenje je povratak vladavini prava. Zaštita nacionalne bezbednosti i poštovanje ljudskih prava nisu suprotstavljeni ciljevi, već primena postojećih zakona i međunarodnih konvencija omogućava ostvarenje oba. Odstupanje od pravnih normi ne štiti granice efikasnije; naprotiv, stvara pravni vakuum koji ugrožava i ljude u pokretu i domaće društvo, dok istovremeno ne pruža adekvatne mehanizme za identifikaciju stvarnih bezbednosnih pretnji.
„Vladavina prava pruža mehanizme da zaštitimo i nacionalnu bezbednost i ljudska prava. Možete identifikovati bezbednosne pretnje, a da istovremeno ne prebijate decu i žene na granici. Humana i bezbedna migraciona politika nisu suprotstavljene ideje. Naprotiv, odstupanje od prava i vrednosti stvara krizu i za migrante i za društva koja ih odbacuju“, zaključio je naš koordinator.
Održivi pristup ne leži u suprotstavljanju bezbednosti i humanosti, već u njihovoj sintezi kroz doslednu primenu prava.

Pogledajte celo gostovanje: https://www.youtube.com/watch?v=PnrRtclFX8I