IDEAS je pripremio prikaz UNHCR preporuka o produženju privremene zaštite raseljenih iz Ukrajine i planiranoj tranziciji ka dugoročnijim statusima. Tekst je namenjen donosiocima odluka, profesionalcima i studentima koji prate razvoj međunarodnih standarda.
Visoki komesarijat UN za izbeglice (UNHCR) objavio je dokument u kojem preporučuje nastavak privremene zaštite kao odgovora na priliv raseljenih lica iz Ukrajine, uz definisanje vodećih principa za tranziciju iz ovog statusa ka dugoročnijim rešenjima. Iako je dokument primarno namenjen državama članicama EU koje primenjuju Direktivu o privremenoj zaštiti, UNHCR naglašava da su preporuke relevantne i za druge evropske države domaćine koje se usaglašavaju sa praksom EU.
U objašnjenju koje je pripremila Jovana Tošić, IDEAS sistematizuje ključne poruke UNHCR-a na srpskom jeziku: razloge za produžetak privremene zaštite, glavne elemente preporučenih tranzicionih rešenja i posebne garancije za ranjive grupe.
Osnovni stav UNHCR-a je da, zbog nastavka oružanog sukoba i nebezbedne situacije u Ukrajini, još uvek nisu ispunjeni uslovi za bezbedan i održiv povratak. Zbog toga se preporučuje da se privremena zaštita produži najmanje 12 meseci nakon marta 2026. godine, za sve korisnike, bez obzira na region porekla ili druge lične karakteristike.
Dokument takođe upozorava da bi nagli prekid privremene zaštite, bez pripremljenih alternativnih statusa, mogao da preoptereti nacionalne sisteme azila velikim brojem novih zahteva osoba koje se ne mogu vratiti u Ukrajinu, što povećava rizik od pravnog vakuuma i kršenja načela zabrane vraćanja.
Objašnjenje izdavaja šest glavnih grupa preporuka UNHCR-a:
Objašnjenje je namenjeno pre svega donosiocima odluka, stručnjacima u oblasti azila i migracija, praktičarima u institucijama i organizacijama koje rade sa raseljenim licima, kao i studentima prava i javnih politika koji prate promene u evropskom okviru privremene zaštite.
UNHCR preporuke, iako nisu pravno obavezujuće, predstavljaju važan orijentir za zemlje koje žele da izbegnu pravnu nesigurnost i preopterećenje sistema azila nakon isteka važećih odluka o privremenoj zaštiti. Za kontekst Srbije, dokument pre svega služi kao referentni okvir za planiranje dugoročnijih rešenja usklađenih sa domaćim zakonodavstvom i međunarodnim standardima.