Prinudna ekonomska neaktivnost: Analiza prepreka za zapošljavanje roditelja-negovatelja u Srbiji

Roditelji dece sa intelektualnim teškoćama u Srbiji suočavaju se sa sistemskom isključenošću sa tržišta rada, što predstavlja ozbiljno kršenje njihovih osnovnih prava garantovanih Evropskim stubom socijalnih prava. Ovaj problem, koji nesrazmerno pogađa žene, pokazatelj  je dubokih strukturnih nedostataka u socijalnoj i ekonomskoj politici države.

Svrha ovog tematskog članka je da, na osnovu podataka prikupljenih kroz istraživanja udruženja Evo ruka i IDEAS u periodu 2024-2025. godine, ukaže na mehanizme koji dovode do ove isključenosti kao i da pruži konkretan putokaz za reformu javnih politika, sa ciljem njihovog usklađivanja sa evropskim standardima i stvaranja okruženja u kojem je usklađivanje rada i roditeljstva moguće za sve.

Analiza polazi od pretpostavke da pravo na rad i obaveza pružanja nege detetu ne smeju biti međusobno isključivi. Ključni izazov leži u dubokom raskoraku između postojećeg stanja u Srbiji, koje karakteriše nerazvijena mreža usluga podrške i nefleksibilno radno zakonodavstvo.

Ključni nalaz izveštaja je da visoka stopa nezaposlenosti (39,2%) nije pravi pokazatelj problema, već je to prinudna ekonomska neaktivnost uzrokovana gotovo potpunim odsustvom usluga podrške u zajednici, koje su dostupne za manje od 0.3% onih kojima su potrebne. Shodno tome, izveštaj predlaže tri grupe reformi usmerenih na: (1)stvaranje preduslova za rad kroz reformu sistema socijalne zaštite; (2) direktne mere za zapošljavanje i usklađivanje radnog zakonodavstva sa EU direktivama; i (3) uspostavljanje efikasnog nadzora i mehanizama za sprečavanje diskriminacije.

Pored visoke stope neaktivnosti, analiza ukazuje i na druge zabrinjavajuće trendove, poput ekstremne prekarnosti zaposlenja za one roditelje koji uspeju da ostanu na tržištu rada, gde čak 84,7% radi na ugovorima na određeno vreme. Takođe, identifikovane su i direktne diskriminatorne barijere u podzakonskim aktima koje dodatno otežavaju pristup ključnim uslugama, kao i duboko ukorenjena rodna dimenzija problema, s obzirom na to da su majke primarni negovatelji u 83,7% slučajeva.

Usvajanje predloženih preporuka stoga nije samo pitanje socijalne pravde, već strateški imperativ za Srbiju. Rešavanje ovog problema je ključni element usklađivanja sa evropskim socijalnim modelom, ali i ekonomski imperativ koji oslobađa značajan deo radne snage i prekida ciklus siromaštva i zavisnosti. Neuspeh da se deluje znači svesno prihvatanje sistema koji održava strukturnu nejednakost.

Analizu na srpskom jeziku možete preuzeti OVDE.

Analizu na engleskom jeziku možete preuzeti OVDE.